Budući da sam imao cijeli dan i noć na raspolaganju, nisam ni trenutka gubio nego sam odlučio odmah u skitnju. Zaustavio sam prvi taksi i prvo što sam vozaču rekao vozi samo naprijed, a drugi je zadatak bio da saznam koliko dotični gospodin radi kao taxi driver u Dubaiu. Nakon odgovora da radi više od tri godine to je znak da čovjek pozna dobro Dubai i da neće za svaku destinaciju zvati nekoliko svojih starijih po stažu vozača da mu objasne gdje se nalazi pojedina destinacija.
Prvi cilj je bio hotel Atlantis. Budući da je Atlantis na drugoj strani Dubai-a vozili smo se skoro 40 minuta , ponekad i brzinom većom od 100 km/h jer su ulice stvarno prostrane, zapravo to je mreža autoputeva gdje su velika križanja sa kružnim tokom tako da nema puno stajanja i čekanja na semaforima. Jedino je velika gužva četvrtkom popodne jer je za radnu klasu u Dubai-u je to završetak radnog tjedna.
Atlantis se nalazi na umjetnom otoku koje je sagrađen u obliku palme. Do otoka se prvo dolazi tunelom iznad kojeg je morska voda, iskreno rečeno ni neznam koliko je dugačak jer od uzbuđenja nisam ni obratio pažnju na tu činjenicu. "Izletjeli" smo na umjetni otok i prvo smo naišli na zgrade koje su neka kombinacija stambeno uredskih apartmana. Svi se ti prostori "rentaju" odnosno to je neka vrsta iznajmljivanja raznim kompanijama ili privatnim osobama s duboko debelim džepovima (ja bi prije rekao sa velikim i debelim cekerima-čitaj torbama). Kaže mi mister vozač da je većina tih apartmana prazna jer su mnogi "podvili repove" i pohitali nazad u sjedišta svojih kompanija kako bi posložili recesijom razdrmane temelje svojih kompanija.
Sam Hotel Atlanstis izgleda fantastično. Nismo mogli ući u prostor oko hotela (recimo kao dvorište hotela) jer na ulazu dočekuju nas "psi na dvije noge" (security) - kako ih naziva moj novi frend iz pakistana (90% taxi vozača su pakistanci) i ako nemamo bukiran barem ručak u prostoru restorana ili hotela nema ulazaka ( a kaže mi frend da za neki siromašni ručak bi trebao pripremiti nekoliko stotina dolara, a kada samo pomislim da moram za 150 dolara raditi punih 12 sati na prokletoj Iračkoj vrućini rekao sam sam sebi nije taj ručak vrijedan mojih par dana prženja na suncu). Cijeli taj kompleks izgleda lijepo ali ali ali ali; kada malo pomislim kakve sve hotele i kakve sve objekte koji se isto odlikuju arhitektonskom umjetnošću možemo vidjeti na cijeloj Jadranskoj obali uz izvarednu klimu gdje turisti mogu po cijeli dan da se šetaju i uživaju a ne kao ovdje da moraš bježati usred dana od sunca i da moraš kao "som" otvarati usta nebili ulovio svježeg zraka. Sve u svemu to je samo dobar marketing i nova destinacija koja se čini ostalom svijetu kao naučna fantastika. Sve je to kao jedan poklon koji je samo malo bolje umotan u jako skupi celofan.
Produžili smo dalje obilaziti otok u obliku palme odnosno vozimo se tako da prelazimo s jednog otoka na drugi raznim mostovima i mostićima, a svi oni zajedno s otocima oblikuju jedino iz zraka vidljivu palminu krošnju. Došli smo skoro do kraja gdje još gradnja nije završena, grade se novi hoteli na posljednjem umjetnom otoku. Sa toga otoka se vidi u daljini i famozni i naveliko spominjani Hotel u obliku jedra, mada mi je moj frend rekao da taj hotel sliči na nešto sasvim drugo (bezobrazno je za spominjati jedino mogu reći da je ženskog roda). Tako se sam po sebi odredio drugi cilj putovanja a to je pravac "Jedro".
Prvi cilj je bio hotel Atlantis. Budući da je Atlantis na drugoj strani Dubai-a vozili smo se skoro 40 minuta , ponekad i brzinom većom od 100 km/h jer su ulice stvarno prostrane, zapravo to je mreža autoputeva gdje su velika križanja sa kružnim tokom tako da nema puno stajanja i čekanja na semaforima. Jedino je velika gužva četvrtkom popodne jer je za radnu klasu u Dubai-u je to završetak radnog tjedna.
Atlantis se nalazi na umjetnom otoku koje je sagrađen u obliku palme. Do otoka se prvo dolazi tunelom iznad kojeg je morska voda, iskreno rečeno ni neznam koliko je dugačak jer od uzbuđenja nisam ni obratio pažnju na tu činjenicu. "Izletjeli" smo na umjetni otok i prvo smo naišli na zgrade koje su neka kombinacija stambeno uredskih apartmana. Svi se ti prostori "rentaju" odnosno to je neka vrsta iznajmljivanja raznim kompanijama ili privatnim osobama s duboko debelim džepovima (ja bi prije rekao sa velikim i debelim cekerima-čitaj torbama). Kaže mi mister vozač da je većina tih apartmana prazna jer su mnogi "podvili repove" i pohitali nazad u sjedišta svojih kompanija kako bi posložili recesijom razdrmane temelje svojih kompanija.
Sam Hotel Atlanstis izgleda fantastično. Nismo mogli ući u prostor oko hotela (recimo kao dvorište hotela) jer na ulazu dočekuju nas "psi na dvije noge" (security) - kako ih naziva moj novi frend iz pakistana (90% taxi vozača su pakistanci) i ako nemamo bukiran barem ručak u prostoru restorana ili hotela nema ulazaka ( a kaže mi frend da za neki siromašni ručak bi trebao pripremiti nekoliko stotina dolara, a kada samo pomislim da moram za 150 dolara raditi punih 12 sati na prokletoj Iračkoj vrućini rekao sam sam sebi nije taj ručak vrijedan mojih par dana prženja na suncu). Cijeli taj kompleks izgleda lijepo ali ali ali ali; kada malo pomislim kakve sve hotele i kakve sve objekte koji se isto odlikuju arhitektonskom umjetnošću možemo vidjeti na cijeloj Jadranskoj obali uz izvarednu klimu gdje turisti mogu po cijeli dan da se šetaju i uživaju a ne kao ovdje da moraš bježati usred dana od sunca i da moraš kao "som" otvarati usta nebili ulovio svježeg zraka. Sve u svemu to je samo dobar marketing i nova destinacija koja se čini ostalom svijetu kao naučna fantastika. Sve je to kao jedan poklon koji je samo malo bolje umotan u jako skupi celofan.
Produžili smo dalje obilaziti otok u obliku palme odnosno vozimo se tako da prelazimo s jednog otoka na drugi raznim mostovima i mostićima, a svi oni zajedno s otocima oblikuju jedino iz zraka vidljivu palminu krošnju. Došli smo skoro do kraja gdje još gradnja nije završena, grade se novi hoteli na posljednjem umjetnom otoku. Sa toga otoka se vidi u daljini i famozni i naveliko spominjani Hotel u obliku jedra, mada mi je moj frend rekao da taj hotel sliči na nešto sasvim drugo (bezobrazno je za spominjati jedino mogu reći da je ženskog roda). Tako se sam po sebi odredio drugi cilj putovanja a to je pravac "Jedro".
