Zbog prirode posala, do sada sam posjetio dubai 26 puta. Nekada sam ostao u Dubai-u jedan dan, nekada dva, tri ili više dana.
Svaku minutu provedenu u Dubaiu iskoristio sam za obilaske, tako da se nekako osjećam već kao domaći. Slobodno mogu reći da sam obišao Dubai "uzduž i popreko"
Kao i do sada u svojim postovima o Dubai pokušao sam dočarati stvarnu sliku života u tome gradu. Dubai nije samo dva najskuplja hotela na svijetu, i stotinjak veličanstvenih građevina. U Dubaiu živi više od 3 miliona radnika, koji su većinom iz azijskih zemalja došli "trbuhom za kruhom". Ti radnici su plaćeni mizerno. Građevinski radnici, odnosno obični radnik je plaćen svega 200-tinjak dolara na mjesec, radi prosječno 12 sati na dan i to sedam dana na tjedan. Radnice ili radnici u razno raznim trgovinama su plaćeni od 200 do 400 dolara.
Svaki noćni klub krcat je prostitukama kojih ima sa svih strana svijeta. Neki hoteli žive od tih prostitutki, koje svoje mušterije uslužuju u sobama istog toga hotela u čijem prizemlju se nalazi noćni klub.
Tako npr. u noćnom klubu "York" nećete imati prilike i da zakoračite dva metra a da na vama ne vjesi tri ili četiri mlade dame koje vam nude usluge masaže i sve ostalo što se krije iza tih masaža.
Malo bolji klubovi kao što su u Hotelu Moskva imaju i bolju ponudu mladih dana koja je naravno i praćena skupljim uslugama.
S jedne strane u mnogim tekstovima o Dubai-u možete pročitati da je zabranjeno ljubljenje ili "pipanje" na javnim mjestima, a u stvarnosti ne možete na miru popiti niti jedno pivce a da vas ne zaskoče s upitima za uživanciju.
Sve te prostituke su doslovno primorane raditi za svoje "gazde" koji im daju samo 10% od plaće.
Taksisti rade isto na postotak, što znači da na dan mogu zaraditi 10 dolara, 50 ili 60 dolara. U današne vrijeme krize gdje dolazak turista je daleko ispod nekakvog prosjeka više od 8 tisuća taksista jedva da zarade i do 50 dolara na dan. Isti ti taksisti rade 12 sati svaki dan, spavaju u zajedničkim sobama njih 15 ili više zajedno, kupuju sami hranu. Zapravo kupuju samo ono što je izuzetno jeftino da bi mogli poslati nešto love svojoj mnogobrojnoj obitelji u Pakistan, Bangladeš ili Indiju.
Čisto iz znatiželje aplicirao sam na jednoj web stranici za posao construction superintendant, što je recimo kao šef gradilišta. Prvo moje pitanje na intervju je bilo kolika je plaća, odgovor sam dobio da se prvi ugovor potpisuje s plaćom od 1000 dolara mjesečno. radi se 10 sati na dan i to svaki dan, sedam dana u sedmici. Odgovor je bio da je plaća mala, a ljubazni gospodin je rekao da oni imaju veliki broj aplikacija od ljudi iz Indije koji imaju isti nivo edukacije za koje je ta plaća itekako velika.
Dobro plaćeni poslovi su , poslovi svih vrsta menadžmenta, a niže rangirani poslovi nisu dobro plaćeni.
Ljubaznost domicilnog stanovništva je čista nula. Ti ljudi su "operirani" od bilo kakve ljubaznosti, pozdrava ili osmjeha.
Svaku minutu provedenu u Dubaiu iskoristio sam za obilaske, tako da se nekako osjećam već kao domaći. Slobodno mogu reći da sam obišao Dubai "uzduž i popreko"
Kao i do sada u svojim postovima o Dubai pokušao sam dočarati stvarnu sliku života u tome gradu. Dubai nije samo dva najskuplja hotela na svijetu, i stotinjak veličanstvenih građevina. U Dubaiu živi više od 3 miliona radnika, koji su većinom iz azijskih zemalja došli "trbuhom za kruhom". Ti radnici su plaćeni mizerno. Građevinski radnici, odnosno obični radnik je plaćen svega 200-tinjak dolara na mjesec, radi prosječno 12 sati na dan i to sedam dana na tjedan. Radnice ili radnici u razno raznim trgovinama su plaćeni od 200 do 400 dolara.
Svaki noćni klub krcat je prostitukama kojih ima sa svih strana svijeta. Neki hoteli žive od tih prostitutki, koje svoje mušterije uslužuju u sobama istog toga hotela u čijem prizemlju se nalazi noćni klub.
Tako npr. u noćnom klubu "York" nećete imati prilike i da zakoračite dva metra a da na vama ne vjesi tri ili četiri mlade dame koje vam nude usluge masaže i sve ostalo što se krije iza tih masaža.
Malo bolji klubovi kao što su u Hotelu Moskva imaju i bolju ponudu mladih dana koja je naravno i praćena skupljim uslugama.
S jedne strane u mnogim tekstovima o Dubai-u možete pročitati da je zabranjeno ljubljenje ili "pipanje" na javnim mjestima, a u stvarnosti ne možete na miru popiti niti jedno pivce a da vas ne zaskoče s upitima za uživanciju.
Sve te prostituke su doslovno primorane raditi za svoje "gazde" koji im daju samo 10% od plaće.
Taksisti rade isto na postotak, što znači da na dan mogu zaraditi 10 dolara, 50 ili 60 dolara. U današne vrijeme krize gdje dolazak turista je daleko ispod nekakvog prosjeka više od 8 tisuća taksista jedva da zarade i do 50 dolara na dan. Isti ti taksisti rade 12 sati svaki dan, spavaju u zajedničkim sobama njih 15 ili više zajedno, kupuju sami hranu. Zapravo kupuju samo ono što je izuzetno jeftino da bi mogli poslati nešto love svojoj mnogobrojnoj obitelji u Pakistan, Bangladeš ili Indiju.
Čisto iz znatiželje aplicirao sam na jednoj web stranici za posao construction superintendant, što je recimo kao šef gradilišta. Prvo moje pitanje na intervju je bilo kolika je plaća, odgovor sam dobio da se prvi ugovor potpisuje s plaćom od 1000 dolara mjesečno. radi se 10 sati na dan i to svaki dan, sedam dana u sedmici. Odgovor je bio da je plaća mala, a ljubazni gospodin je rekao da oni imaju veliki broj aplikacija od ljudi iz Indije koji imaju isti nivo edukacije za koje je ta plaća itekako velika.
Dobro plaćeni poslovi su , poslovi svih vrsta menadžmenta, a niže rangirani poslovi nisu dobro plaćeni.
Ljubaznost domicilnog stanovništva je čista nula. Ti ljudi su "operirani" od bilo kakve ljubaznosti, pozdrava ili osmjeha.
P.S. Sliku koja je postavljena u ovome postu nisam osobno doživio ali su mi neki građevinski radnici svojim pričama dočarali slične situacije.
S jedne strane možete vidjeti raskoš koja graniči s naučnom fantastikom, a ako se malo "otisnete" u druge dijelove Dubai-a možete vidjeti kako živi i radnička klasa, odnosno ja bi toe ljude nazvao suvremenim robovima.
