Evo, nakon četiri mjeseca opet godišnji i opet put kući i opet usputna stanica Dubai.
U već dvadesetak putovanja kroz Dubai uvijek otkrivam nešto novo za divljenje i čuđenje, svaki puta izranjaju nove zgrade iz koje izgledaju kao iz SF filmova. Međutim u posljednjih nekoliko postova iznosio sam svoja oduševljenja a i razočaranja . Ovaj puta ću se dotaknuti aerodroma, odnosno službenog osoblja koje radi na aerodromu u Dubaiu. Budući da je priroda mojeg posla takva da svaki kvartal idem na godišnji pa na svom putovanju izmjenim četiri aviona i helikopter imam priliku susretati službeno osoblje u aerodromima (zračnim lukama) različitih raspoloženja. Međutim nekako kada trebam proći sva scan-iranja i pregled putovnice iliti pasoša u Dubaiu obuzme me nelagoda. Ti ljudi toliko su namrgođeni, toliko izgledaju bahato i uopće nisu spremni ni progovoriti riječ kada im pristupite. Svatko tko mora imati visu za ulazak u Dubai mora proći scan odnosno snimanje zjenice oka. Osobe koje rade na tome poslu izgledaju mi kao da su ih onako u najboljem snu probudili i još pola sata molili da odu odraditi taj tako težak posao da usmjere kameru u oko i pritisnu enter. Svi od reda ljubazno pozdravljaju međutim gospoda ni da trepnu. Isto tako kada im se pristupi za pregled dokumenata neće ni da pogledaju. Sve to toliko drsko izgleda da je za nepovjerovati. Nekako u podsvijesti svi mi putnici očekujemo ljubaznost i toplu dobrodošlicu na samom ulasku u tako razvikani taj grad pod imenom Dubai. U početku mi je to izgledalo da je slučajno međutim svaki puta sam to doživio i osjetio. Navodno na takvim radnim mjestima kao što su carina, bankari, odgovorne pozicije u policiji i na svim rukovodećim pozicijama rade ljudi koji potječu od starosjedioca Ujedinjenih Arapskih Emirata, a na ostalim šljakerskim radnim mjestima radi uvozna radna snaga. Nisam skužio da li je njihov mentalitet takav da nema osmjeha, razgovora i ljubaznosti ili je to nekakav revolt prema svima onima koji putuju ili je to umišljena bahatost da nas gledaju s oblaka pa im izgledamo tako mali i nebitni u njihovim očima. Kada bolje razmislim, pa donedavno su živjeli kao nomadi, ovca im je bila osnovni proizvođač hrane, deva osnovno prevozno sredstvo. Isto tako kada im presuši pipa kroz koju curi nafta presušit će i pipa kroz koju curi voda jer je ionako nemaju, nego vodu trampe za naftu, opet će se vratiti nazad gdje su i bili. Bez nafte nema vode a bez vode nema ničega.
Kada usporedimo s našim Jadranom, hoteli na Jadranu su postojali i prije sto godina, postoje i sada i postojat će i narednih sto godina, odnosno što je prirodno to je prirodno i traje beskonačno, a tamo priroda nije nikada rođena nego ju čovjek pokušava stvoriti.
U već dvadesetak putovanja kroz Dubai uvijek otkrivam nešto novo za divljenje i čuđenje, svaki puta izranjaju nove zgrade iz koje izgledaju kao iz SF filmova. Međutim u posljednjih nekoliko postova iznosio sam svoja oduševljenja a i razočaranja . Ovaj puta ću se dotaknuti aerodroma, odnosno službenog osoblja koje radi na aerodromu u Dubaiu. Budući da je priroda mojeg posla takva da svaki kvartal idem na godišnji pa na svom putovanju izmjenim četiri aviona i helikopter imam priliku susretati službeno osoblje u aerodromima (zračnim lukama) različitih raspoloženja. Međutim nekako kada trebam proći sva scan-iranja i pregled putovnice iliti pasoša u Dubaiu obuzme me nelagoda. Ti ljudi toliko su namrgođeni, toliko izgledaju bahato i uopće nisu spremni ni progovoriti riječ kada im pristupite. Svatko tko mora imati visu za ulazak u Dubai mora proći scan odnosno snimanje zjenice oka. Osobe koje rade na tome poslu izgledaju mi kao da su ih onako u najboljem snu probudili i još pola sata molili da odu odraditi taj tako težak posao da usmjere kameru u oko i pritisnu enter. Svi od reda ljubazno pozdravljaju međutim gospoda ni da trepnu. Isto tako kada im se pristupi za pregled dokumenata neće ni da pogledaju. Sve to toliko drsko izgleda da je za nepovjerovati. Nekako u podsvijesti svi mi putnici očekujemo ljubaznost i toplu dobrodošlicu na samom ulasku u tako razvikani taj grad pod imenom Dubai. U početku mi je to izgledalo da je slučajno međutim svaki puta sam to doživio i osjetio. Navodno na takvim radnim mjestima kao što su carina, bankari, odgovorne pozicije u policiji i na svim rukovodećim pozicijama rade ljudi koji potječu od starosjedioca Ujedinjenih Arapskih Emirata, a na ostalim šljakerskim radnim mjestima radi uvozna radna snaga. Nisam skužio da li je njihov mentalitet takav da nema osmjeha, razgovora i ljubaznosti ili je to nekakav revolt prema svima onima koji putuju ili je to umišljena bahatost da nas gledaju s oblaka pa im izgledamo tako mali i nebitni u njihovim očima. Kada bolje razmislim, pa donedavno su živjeli kao nomadi, ovca im je bila osnovni proizvođač hrane, deva osnovno prevozno sredstvo. Isto tako kada im presuši pipa kroz koju curi nafta presušit će i pipa kroz koju curi voda jer je ionako nemaju, nego vodu trampe za naftu, opet će se vratiti nazad gdje su i bili. Bez nafte nema vode a bez vode nema ničega.
Kada usporedimo s našim Jadranom, hoteli na Jadranu su postojali i prije sto godina, postoje i sada i postojat će i narednih sto godina, odnosno što je prirodno to je prirodno i traje beskonačno, a tamo priroda nije nikada rođena nego ju čovjek pokušava stvoriti.
