Nakon "lutanja" po, kako ja to nazivam "zlatnoj ulici", u kojoj je smješteno možda stotinjak prodajnih prostora koji isključivo prodaju zlato, prošetali smo do zaljeva. To je zapravo stari dio Dubai-a u kojem su usidreni stari drveni trgovački brodovi ,iliti barke.

Skužili smo male starinske barkice koje prevoze turiste na drugu stranu zaljeva. Prišli smo jednoj takvoj barkici čisto iz radoznalosti. Odmah smo ponuđeni na turističku vožnju po zaljevu.
"Zašto da ne, idemo". Cijena, 100 dirhama ili oko 30 dolara za nas trojicu. Smjestili smo se u taj drvenjak koji je daleko stariji od mene. Motor koji je smješten ispod palube imao je specifičan zvuk, kako bi kod nas u Slavoniji rekli "prkće sve u šesnaest".

Pitao sam starog kormilara "imaš li ti vesla". Pogledao me začuđeno te uzvratio pitanje, "zašto ti treba". "Pa nekako mi se činilo da bi mogao crknuti taj motor." Reče on meni taj motor vozi već trideset godina bez servisa, dodaj gorivo i ponekad ulje i ima da ide.

Lagani topli povjetarac podizao je blage valove i njihao barku tako da osjetimo da smo na vodi. Vozili smo se oko zaljeva više od jednog sata. Osjećaj i užitak koji se teško može opisati riječima, a
pogled je fantastičan.
Deseci skupocjenih jahti, veličanstveni drveni brodovi, na kopnu objekti iz naučne fantastike, ludo, ludo, ludo.
Nevjerojatan užitak za samo 10 dolara. Mislim da je to najbolje potrošenijh 10 dolara u mojim posjetima Dubai-u. Kasnije sam se još tri puta vraćao na takvu avanturu.

Međutim kada sam vidio jednog prijatelja koji je porijeklom iz Maroka, a radi mo zajedno, nisam znao što ću od ljubomore. Čovjek je sjeo sam na sredinu palube. Sjedio je na nekom orijentalnom jastuku, upaljene svijeće oko njega a ispred njega servirana večera. Platio je dva sata da ga vozaju po zaljevu. Dva sata se čovjek vozio i usput mezio ludo, ludo ,ludo, stvarno ludoooooooo.

Ovo fotografije sam ja napravio prilikom te vožnje